Borba za zivot

Stav koji su obe vlade (centralna i bosanska)zauzele prema zahtjevima rudarskih radnika pokazuje  varvarsku mrznju prema radnickoj klasi u Jugoslaviji, koja joj  zbog toga oduzima svaku sposobnost da shvati i rijesi opravdanost rudarskih zahtjeva, ciji je korijen tako duboko u  moralno fizickim potrebama covjecijim. Prva medju prvim zemljama u prenosenju javnih tereta na gladne radnicke zarade, Jugoslavija je posljednja kad treba poci putem socijalne pametne politike. Zbog toga se za radnicku klasu pretvorila u pravi zemaljski pakao. Ali ni jedna kategorija radnika nije u tako ocajnom materijalnom polozaju  kao rudarski radnici. Kazne koje dnevno na stotine radnika iznose  na hiljade kruna izbacivanjem bez uzroka sa rada, beskrajno mizerne nadnice koje su daleko ispod minimuma za zivot, onesposobljenje i pogibija na radu bez ikakvih naknada ili naknada  pored koje rudar mora prositi za nasusni – hljeb, to su uslovi pod  kojim rudarski radnici, ti najzasluzniji clanovi drustva, nezasluzno rade i trpe. Ko zeli da se uvjeri do kakvih je groznih posljedica je ovaj hajducki sistem doveo rudarske radnike, taj neka svrati u  Zenicu, gdje pod ovim uslovima radi 1750 rudara. Tu se vide ljudi koji koji su zbog takvih uslova za rad  pali u najtezu  psihicku i fizicku krizu. Tu se vide formalno goli i bosi  ljudi, sem ako se odijelo sa 147 zakrpa ne smatra za odijelo. prema tim ljidima koji se stotinama metara spustaju u zemlju da iz njene utrobe izvade ono bez cega drustvo ne moze zivjeti, vlada postupa dzelatski, jer nece  ni da cuje njihov zahtjev da im se nadnica povisi. Cinizam vlade dostize svoju kulminaciju u njenoj konstataciji, na osnovu zvanicnih podataka da je zivot  od zakljucenja rudarskog ugovora pa do 01.11. poskupio za 42% a daju cujte 10 i 15%.
    Cime  pravda vlada ovaj cinizam  prema najosnovnijem zahtjevu rudarskih radnika?
    Ona veli mi moramo  centralnoj vladi  da damo 96000000  kao cistog prihoda od rudnika; dalje Austro- Ugarska je rudnike zaduzila sa
37000000  i mi moramo da placamo  interes na tu sumu 3600000.
    Sta iz ovog izlazi?
    Izlazi da svaki rudar, vozac, zagrtac, svaka zena i svako dijete koji rade na rudniku treba godisnje da da 17454 krune samo centralnoj vladi, a za otplatu interesa duga iz vremena vladavine  Austro-Ugarske jos 654 krune.
       Ovome treba dodati otplatu glavnice duga. ogromnu sumu izdataka za  glomazni birokratski aparat po rudnicima i najzad  cist prihod koji od rudnika zahtjeva bosanska vlada, koji nije veci od onog sto se centralnoj vladi daje, manji nesumnjivo nije.
    Rudarsko roblje  traba dakle, da da tri puta vise prihoda nego sto on dobije nadnicu, da bi centralna bosanska vlada, prema njemu i i njegovoj porodici vodila u istoriji  necuvenu pljackasku politiku.
    Osjecaj odbrane  zivota koji  je direktno ugrozen ovakvom vladinom politikom digao je na noge sve rudare u Bosni i Sloveniji.
Na 20 000 rudara sa 5 puta toliko clanova njihovih porodica, ustalo je i danas strajkuje, ne za nacionalizaciju rudnika, pod upravom svojih organizacija kao rudari u Engleskoj pa ni za 30 sati  nedjeljnog vremena, kao amerikanski rudari, vec za direktnu  odbranu  ugrozenog zivota.
     Umjesto da podje putem  socijlne politike  i zadovolji moralne  fizioloske potrebe rudarskih radnika, vlada odgovara reakcionarnim stavom i odbija  svake prigovore.
      Ona u tom reakcionarstvu ide jos dalje: obustavlja 40 licnih  vozova zbog toga opravdanog strajka rudarskih radnika.
     Vlado, pa zar ova zemlja nije mogla ostati bar bez ovog srama.